
Krajem listopada u Zagrebu će se održati konferencija "Istine o psihoterapiji".
(Btw, dođite! Bit će super! Ima genijalnih sadržaja i za profesionalce i za zainteresirane građane svih vrsta. A i nije skupo.)
Ja ću održati jednu kratku radionicu pod naslovom "Unutarnji kritičar - savjeti za miran suživot".
Sve je to super...međutim...
Još uvijek nisam smislila što ća ja to točno tamo raditi. Nekako mi se ne da. Nikako se ne uspjevam natjerati da se toga primim.
Natjerati?! Na ove riječi Psihoterapeut u meni naćuli uši. O čemu se tu zapravo radi?
Već trenutak kasnije ludo se zabavljam. Jer ga čujem. Kako je to smiješno i prikladno!
Čuješ glasove?
Aha. Kažu:
Kaj ti uopće znaš o tome?
Osramotit ćeš se.
Tvoja će radionica bit najgora. Totalno sranje.
Nemaš pojma.
Bleferice! Svi će skužit da si nitko i ništa!
Užasne, užasne riječi.
Ako ih shvaćamo ozbiljno. Ako im vjerujemo. Ako ne postoje druge riječi. Ako ih nismo baš sasvim svjesni, a one nas ipak odbijaju od zadatka koji je pred nama.
Tako zvuči Unutarnji kritičar. Njegov je posao da nas tako zastrašuje.
Nećete vjerovati, on nije zlonamjeran. Nećete vjerovati, razvili smo ga da nas štiti, da nam pomogne da se sačuvamo od boli, srama i poniženja.
I ne vrijedi s njim raspravljati. Uvijek lako prelazi na novu temu.
Ovaj post ti je najgori do sad. Blog ti se upravo srozao za 50%.
To uvijek kaže. Odmahujem rukom. Ne shvaćam ga ozbiljno. Nema više onu moć koju je nekada imao nada mnom.
I mislim da sam upravo smislila o čemu ću pričati na radionici.
Dođite poslušati.
30. 10. u 17h.
(Btw, dođite! Bit će super! Ima genijalnih sadržaja i za profesionalce i za zainteresirane građane svih vrsta. A i nije skupo.)
Ja ću održati jednu kratku radionicu pod naslovom "Unutarnji kritičar - savjeti za miran suživot".
Sve je to super...međutim...
Još uvijek nisam smislila što ća ja to točno tamo raditi. Nekako mi se ne da. Nikako se ne uspjevam natjerati da se toga primim.
Natjerati?! Na ove riječi Psihoterapeut u meni naćuli uši. O čemu se tu zapravo radi?
Već trenutak kasnije ludo se zabavljam. Jer ga čujem. Kako je to smiješno i prikladno!
Čuješ glasove?
Aha. Kažu:
Kaj ti uopće znaš o tome?
Osramotit ćeš se.
Tvoja će radionica bit najgora. Totalno sranje.
Nemaš pojma.
Bleferice! Svi će skužit da si nitko i ništa!
Užasne, užasne riječi.
Ako ih shvaćamo ozbiljno. Ako im vjerujemo. Ako ne postoje druge riječi. Ako ih nismo baš sasvim svjesni, a one nas ipak odbijaju od zadatka koji je pred nama.
Tako zvuči Unutarnji kritičar. Njegov je posao da nas tako zastrašuje.
Nećete vjerovati, on nije zlonamjeran. Nećete vjerovati, razvili smo ga da nas štiti, da nam pomogne da se sačuvamo od boli, srama i poniženja.
I ne vrijedi s njim raspravljati. Uvijek lako prelazi na novu temu.
Ovaj post ti je najgori do sad. Blog ti se upravo srozao za 50%.
To uvijek kaže. Odmahujem rukom. Ne shvaćam ga ozbiljno. Nema više onu moć koju je nekada imao nada mnom.
I mislim da sam upravo smislila o čemu ću pričati na radionici.
Dođite poslušati.
30. 10. u 17h.