Kada dolaze k meni, ljudi često vjeruju da "dolaze po savjet".
Međutim, čak niti onda kada izričito kažu da trebaju savjet, pokaže se da ga zapravo ne žele.
Niste li to iskusili i na vlastitoj koži? Pitaju vas. Vi im lijepo kažete. A oni to ne učine. Ili vam obašnjavaju da ste u krivu.
Pa zašto su vas onda, k vragu, uopće pitali?
Što je to tako loše s tim savjetima?
Ukoliko je problem jednostavan - osoba ga zna riješiti i sama. Savjet joj nije potreban. No neki problemi nemaju jednostavna rješenja. Ponekad se nađemo pred izborom u kojem ćemo, što god izabrali, nešto važno izgubiti.
Ljudi koji savjetuje, često savjete daju prerano. Poslušaju rečenicu, dvije, i već im se čini da znaju rješenje.
No razmislite.
Imate pred sobom čovjeka koji se svojim problemom bavi već satima, danima, ponekad čak i godinama. I ne uspijeva ga riješiti. A vama se nakon dvije rečenice čini da znate što mu je činiti.
Ima u tome nešto uvredljivo.
Zašto savjet vrijeđa?
Savjetujući, vi mu šaljete suptilnu poruku: "Ti si budala. Mozgaš danima, a ja ti to rješavam u sekundi. Ja sam pametniji. Ja znam bolje od tebe."
Kada vam se učini da problem ima jednostavno rješenje, budite sigurni da o tom problemu ne znate dovoljno.
Pred vama nije glupan koji se vašeg rješenja nije dosjetio. Pred vama je osoba koja to rješenje ne može iskoristiti. Ali vi ne znate dovoljno da biste razumjeli zašto.
Nemojte se zavaravati
Stoga ne vrijedi praviti se da znate bolje i više od svog sugovornika. Distanca s koje vi gledate ponekad pruža drugačiji pogled, i može biti korisno podijeliti tu perspektivu. No ne u obliku savjeta i definitivnog suda da je "to jedini ispravan način".
Svaka osoba najbolje zna što joj je potrebno. U tom pogledu, nema boljih stručnjaka na svijetu od osobe same.
Pa što ću onda ja?
Ukoliko želite pomoći, puno će više koristiti da zainteresirano slušate, da budete znatiželjni i postavljate puno pitanja. Postavljajući pitanja pomažemo rasvijetliti stvar. Savjetujući, zatvaramo temu.
Na taj način, osoba koja vam se htjela povjeriti ostaje s "poklonom" koji je za nju beskoristan. Osjeća da je ne razumijete i da ste je "poklopili". A i vas može naljutiti što joj se vaš pokon ne sviđa i što ga ne koristi.
Moje je iskustvo da ljudi, kada traže savjet, zapravo traže znatiželjno uho ili kakvo toplo rame. Nekoga tko će se s njima htjeti dugo razgovarati raspetljavajući to klupko, ili samo s njima sjediti i držati ih za ruku dok bol ne prođe.
Međutim, čak niti onda kada izričito kažu da trebaju savjet, pokaže se da ga zapravo ne žele.
Niste li to iskusili i na vlastitoj koži? Pitaju vas. Vi im lijepo kažete. A oni to ne učine. Ili vam obašnjavaju da ste u krivu.
Pa zašto su vas onda, k vragu, uopće pitali?
Što je to tako loše s tim savjetima?
Ukoliko je problem jednostavan - osoba ga zna riješiti i sama. Savjet joj nije potreban. No neki problemi nemaju jednostavna rješenja. Ponekad se nađemo pred izborom u kojem ćemo, što god izabrali, nešto važno izgubiti.
Ljudi koji savjetuje, često savjete daju prerano. Poslušaju rečenicu, dvije, i već im se čini da znaju rješenje.
No razmislite.
Imate pred sobom čovjeka koji se svojim problemom bavi već satima, danima, ponekad čak i godinama. I ne uspijeva ga riješiti. A vama se nakon dvije rečenice čini da znate što mu je činiti.
Ima u tome nešto uvredljivo.
Zašto savjet vrijeđa?
Savjetujući, vi mu šaljete suptilnu poruku: "Ti si budala. Mozgaš danima, a ja ti to rješavam u sekundi. Ja sam pametniji. Ja znam bolje od tebe."
Kada vam se učini da problem ima jednostavno rješenje, budite sigurni da o tom problemu ne znate dovoljno.
Pred vama nije glupan koji se vašeg rješenja nije dosjetio. Pred vama je osoba koja to rješenje ne može iskoristiti. Ali vi ne znate dovoljno da biste razumjeli zašto.
Nemojte se zavaravati
Stoga ne vrijedi praviti se da znate bolje i više od svog sugovornika. Distanca s koje vi gledate ponekad pruža drugačiji pogled, i može biti korisno podijeliti tu perspektivu. No ne u obliku savjeta i definitivnog suda da je "to jedini ispravan način".
Svaka osoba najbolje zna što joj je potrebno. U tom pogledu, nema boljih stručnjaka na svijetu od osobe same.
Pa što ću onda ja?
Ukoliko želite pomoći, puno će više koristiti da zainteresirano slušate, da budete znatiželjni i postavljate puno pitanja. Postavljajući pitanja pomažemo rasvijetliti stvar. Savjetujući, zatvaramo temu.
Na taj način, osoba koja vam se htjela povjeriti ostaje s "poklonom" koji je za nju beskoristan. Osjeća da je ne razumijete i da ste je "poklopili". A i vas može naljutiti što joj se vaš pokon ne sviđa i što ga ne koristi.
Moje je iskustvo da ljudi, kada traže savjet, zapravo traže znatiželjno uho ili kakvo toplo rame. Nekoga tko će se s njima htjeti dugo razgovarati raspetljavajući to klupko, ili samo s njima sjediti i držati ih za ruku dok bol ne prođe.
RSS Feed